10 savjeta kako se boriti protiv stresa na poslu

1. NASPAVAJTE SE!
Brojna istraživanja su pokazala da manjak sna uvelike doprinosi stresu. Puno bolje ćete se osjećati, ako niste iscrpljeni i umorni.

2. DORUČKUJTE I JEDITE ZDRAVO!
Obavezno doručkujte iako to znači da morate ranije ustati. Važno je započeti dan s zdravim obrokom kako bi mogli normalno funkcionirati.

3. VJEŽBAJTE!
Svaki put kad osjetite da ste pod utjecajem stresa, pokušajte se opustiti vježbom. Osjećat ćete se puno bolje ukoliko odete u šetnju, odradite neku vježbu istezanja ruku i nogu, trčite na mjestu ili nekoliko minuta na svježem zraku. Vaš organizam će to cijeniti. 

4. POSTAVITE SI PRIORITETE!
Potrebno je naučiti razliku između onoga što je zaista važno u vašem životu i mnogi problemi naprosto će nestati.

5. OPUSTITE SE!
Duboko udahnite i oslobodite se napetosti. Možete gledati komediju, čitati knjigu, prošetati ili bilo što raditi što vas opušta i čini sretnima. Uskoro ćete vidjeti da su vaši problemi, uzrokovani stresom, prošlost.

6. MISLI POZITIVNO!
Ono što je najvažnije je to kako se vi osjećate i postavljate prema stvarima. Vaše ponašanje samo vi možete kontrolirati. Pokušajte, što je više moguće, misliti pozitivno kako biste držali stres daleko od sebe.

7. IGNORIRAJTE STRESNE SITUACIJE!
Ne dajte se uvući u tuđe probleme i stresne situacije. Ionako imate dovoljno vlastitog stresa.

8. NAUČITE SE NOSITI S KONFLIKTNIM SITUACIJAMA!
Zadržite hladnoću i pokušajte ostati smireni. Stres se javlja kada raste napetost.

9. IZRAZITE SVOJE OSJEĆAJE!
Pričanje s prijateljem ili bliskim kolegom o onome što osjećate dobar je način za borbu protiv stresa. Nemojte svoje probleme držati dukoko zaključane u sebi. Bit će vam lakše ukoliko ih s nekim podijelite. 

10. UPRAVLJAJTE SVOJIM VREMENOM!
Mnogi ljudi su pod stresom jer ne stignu sav posao obaviti na vrijeme. Pogledajte svoj raspored, razdijelite prioritete i organizirajte se.

Organizacijsko suočavanje

U zadnjem postu pisala sam o suočavanju sa stresom na razini pojedinca, a sad slijedi nešto više o organizacijskom suočavanju kako sam i navela. Pa ovako...

Prije svega, cilj organizacijskog suočavanja sa stresom je smanjenje stresa u radnoj okolini, kada se simptomi stresa očituju na zaposlenima na taj način da umanjuju njihovu radnu učinkovitost i time onemogućava ostvarenje organizacijskih ciljeva. Prije no što poduzmemo mjere suočavanja sa stresom, moramo identificirati stres to jest saznati o kojoj je vrsti stresa riječ i kakvog je on intenziteta. Nakon toga treba razviti program djelovanja za svaku razinu na kojoj se stres može pojaviti (na razini organizacijske strukture, organizacijskih procesa, radnih mjesta ili na individualnoj razini). Zatim je potrebno pripremiti program promjena i eliminacije izvora stresa, a ukoliko se radi o stresu koji je neizbježan, treba odabrati najpovoljnije načine prilagodbe.

Mjere suočavanja s nekim od češćih izvora stresa koji se mogu izbjeći su:

• fizička okolina (uvjeti u kojima se radi čest su izvor stresa, a njihovo negativno djelovanje može se smanjiti provođenjem mjera tehničke zaštite u radu)
• organizacijska struktura (struktura u organizaciji se može mijenjati u smislu decentralizacije, debirokratizacije, integracijom nekih odjela i sl.)
• struktura rada (ako se na nekom radnom mjestu uočava preopterećenost, potrebno je preraspodijeliti zadatke, a kod monotonosti i repetitivnosti zadataka koji nisu nikakav izazov za pojedinca, potrebno je restrukturirati zadatke primjerice njegovim obogaćivanjem novim sadržajima)
• komunikacija (mora se odvijati bez ikakvih poteškoća)
• radna uloga (veliki izvor stresa je i nejasna radna uloga; nastaje kada pojedinac nema jasnu informaciju što bi trebao raditi i što se od njega očekuje)
• kontrola funkcioniranja (poznavanje i redovito praćenje vlastite uspješnosti djeluje kao snažan motivator za dalje)
• podrška (ako nas okolina razumije i podržava, lakše ćemo podnijeti stresne situacije)
• sudjelovanje u odlučivanju (mogućnost odlučivanja u vezi vlastitog rada i na razini grupe smanjuje nejasnoću uloge te pozitivno djeluje na međuljudske odnose)

Suočavanje s izvorima stresa koje nije moguće izbjeći podrazumijeva dvije strategije. Prva se strategija odnosi na bolju mogućnost prilagodbe na stresne uvijete, a druga na privremeno ili pravovremeno uklanjanje stresnih uvijeta. Tu se upotrebljavaju sljedeće mjere:

• selekcija
• obrazovanje i usavršavanje
• rotacija posla ili transfer
• skraćeno radno vrijeme
• profesionalno usmjeravanje i planiranje karijere

Najveći problem je u tome što veliki broj organizacija nakon što uloži određena sredstva u te programe, očekuje rezultate već nakon jedne godine. To NIJE moguće jer efekti se vide tek između tri do pet godina. Organizacije tada znaju uvoditi nove programe što znači započeti novi višegodišnji ciklus koji će opet ostati nedovršen.

Individualno suočavanje sa stresom na poslu

Važno je istaknuti metode i strategije koje pojedinac, a i same organizacije koriste kako bi reducirali ili spriječili posljedice nastale zbog izloženosti stresnoj situaciji. Prvo ću nešto više reći o individualnom suočavanju sa stresom na poslu, a u sljedećem postu moći ćete saznati više o organizacijskom suočavanju.

Ako se pojedinac nađe u stresnoj situaciji, on će na kognitivnom, emocionalnom ili planu ponašanja pokušati smanjiti zahtjeve koje ta situacija od njega traži ili ih pokušati ukloniti. Postoje dvije kategorije suočavanja.

Suočavanje usmjereno na problem podrazumijeva mehanizme pomoću kojih se nastoji djelovati na sam stresor to jest na ono što je izazvalo nekakav problem. Pojedinačni mehanizmi kod suočavanja usmjerenog na problem su: ciljano rješavanje problema, traženje informacija i materijalne potpore, planiranje, suprotstavljanje, pregovaranje i oprez.Ovakva vrsta suočavanja se najčešće koristi u onim situacijama koje su ocijenjene promjenjivima te za uspostavljanje narušene ravnoteže u odnosima pojedinac - okolina. 

Suočavanje usmjereno na emocije ima funkciju lakšeg podnošenja emocionalnog uzbuđenja koje je izazvano nekom stresnom situacijom. U tu kategoriju suočavanja ulaze sljedeći mehanizmi: priželjkivanje, samookrivljavanje, izbjegavanje, isticanje pozitivnog, traženje emocionalne potpore, okretanje religiji i slično. Strategija usmjerena na razrješavanje emocionalne napetosti, upotrebljava se najčešće u situacijama za koje smatramo da na njih ne možemo utjecati, kako bi uspostavili kontrolu nad vlastitim negativnim emocionalnim stanjem. 


Za uspješno suočavanje presudnu važnost imaju kontrola i socijalna podrška. Neki događaj možemo shvatiti kao izazov ili kao prijetnju. Procijenimo li taj događaj kao izazov, možemo očekivati biranje efikasnijih strategija suočavanja koje su usmjerene na direktnu akciju. Ukoliko događaj shvatimo kao prijetnju, odabiremo strategije koje smanjuju emocionalnu napetost, a pri tome ne rješavamo srž samog problema.Sami znamo koliko je socijalna podrška, razumijevanje i suosjećanje od strane drugih osoba važno, da bismo podnijeli neke stresne situacije. Psihološka podrška koju osobe dobivaju iz svoje okoline, pozitivno djeluje pri korištenju strategija usmjerenih na redukciju emocionalne napetosti.

POSLJEDICE STRESNOG UTJECAJA

Ovaj post namijenjen je posljedicama koje stres izaziva. Moramo ih biti svjesni jer one nisu rijetka pojava, nažalost. Kao što sam već spomenula, danas živimo u "stresnom društvu". Povezanost stresa i bolesti je izrazita. U jednom od svojih istraživanja, Hinkle je dvadeset godina pratio zaposlenike koji su radili sličan posao u sličnoj okolini te je došao do zaključka da je kod nekih ljudi veća vjerojatnost da se razbole nego kod drugih. Neke bolesti su manifestacija drugih bolesti, odnosno pojava jedne bolesti povećava mogućnost pojave drugih bolesti. Obično se smatra kako je prosječna razina stresa pozitivna, a velika količina izaziva negativne efekte na radni učinak. Ukoliko je stres dugotrajan i intenzivan, to je radni učinak niži. To vodi „sagorijevanju“, odnosno općem osjećaju iscrpljenosti koji se može razviti kad osoba istovremeno doživljava previše pritisaka i premalo izvora zadovoljstva. Ono se smatra konačnom posljedicom stresa. „Sagorijevanje“ je specifično za poslove vezane uz rad s ljudima (učitelji, socijalni radnici, medicinsko osoblje, menadžeri i dugi). Uz navedeno, potencijalni kandidati za „žrtve“ sagorijevanja su i idealisti te ljudi ekstremne motivacije, zatim menadžeri čiji je cilj pobijediti i koji nikad ne gledaju konačni rezultat i na kraju one osobe koje postavljaju ciljeve koji su za njih preteški.

Posljedice stresa mogu biti:

1. TJELESNI SIMPTOMI - promjena tjelesne težine, ubrzanje rada srca, glavobolja, probavne smetnje, čir na želucu, povišen tlak, astma, znojenje, naizmjenični valovi vrućine i hladnoće i slično.

2. PROMJENE U PONAŠANJU - izostanak s društvenih zbivanja, povećan unos hrane, alkohola i kave, gubljenje stvari, svadljivost, nesanica i slično.

3. EMOCIONALNE POSLJEDICE - česte promjene raspoloženja, „gubitak živaca“, velika osjetljivost, nisko samopoštovanje, nemir, krivnja, tuga, agresija, dosada, depresija, umor i slično.

4. KOGNITIVNE SMETNJE - slabo pamćenje i koncentracija, prevelika osjetljivost na kritiku, neodlučnost, zbunjenost u mišljenju i slično.

5. ORGANIZACIJSKE POSLJEDICE - nezadovoljstvo poslom, niska proizvodnost, apsentizam, smanjena lojalnost i slično.

Ove posljedice gore navedene su samo neke od znakova koji nam ukazuju da ne vodimo dovoljno računa o sebi i vlastitom zdravlju te da nam je potrebna povećana briga, pažnja, odmor, podrška dragih ljudi ili čak stručna pomoć.

IZVORI STRESA U ORGANIZACIJI

U ovom postu odlučila sam nešto više reći o samim izvorima stresa u organizaciji. Da bismo mogli ukloniti stres ili se barem adaptirati na njega, moramo znati njegove uzroke. Stresogeni utjecaji u organizaciji uglavnom se vežu uz prirodu posla, organizacijsku ulogu, karijeru, odgovornost, odnose pa tako i uz samu psihološku klimu te iste organizacije. Pa krenimo...

1. POSAO
Neka zanimanja su puno stresnija od drugih (npr. kirurg, pilot i menadžer). Tu se govori o količini stresa. Osim toga, ukoliko su zahtjevi posla premali ili preveliki u odnosu na individualne mogućnosti pojedinca, on je izložen određenom stupnju stresa. Preopterećenje na poslu dovodi do životnog nezadovoljstva i slabijeg samoocijenjivanja.Stoga, jedan od načina sprječavanja stresa je utvrđivanje radne preopterećenosti. Ukoliko je stres prolongiran, on uzrokuje pad imuniteta organizma te pojavu raznih bolesti. Također, prolongirani stres može uzrokovati i depresiju, dekoncentraciju, razdražljivost, zaboravljivost, a može dovesti i do djelomične amnezije. Stresor također može biti i vrijeme. Ako se pojedincu postave prekratki rokovi za obavljanje zadataka, on će biti izložen stresu. Isto tako, stres raste ukoliko se povećava organizacijska razina. To bi značilo da penjanjem na hijerarhijskoj ljestvici, raste i naša odgovornost, bilo da se radi o odgovornosti za ljude ili za stvari. Fizikalni uvijeti također mogu biti izvor stresa, a to su: osvjetljenje, buka, vrućina i hladnoća te pogibeljni radni uvjeti.

2. ULOGA U ORGANIZACIJI
Na stres utječe i uloga koju zaposlenici imaju u organizaciji. Uloge u organizaciji predstavljaju očekivani način ponašanja koji je povezan nekom pozicijom. Pri tome se mogu promatrati konflikt uloga te nejasnoća i dvosmislenost uloge. Konflikt uloga je prisutan onda kad pojedinac mora obavljati međusobno neusklađene zadatke i one nametnute. Dvosmislenost uloge nastaje kad pojedinac nema jasnu informaciju što se od njega očekuje i što bi on trebao raditi. On ne razumije svoje dužnosti, prava, obveze i odgovornosti. Izvor stresa također može biti i razlika između imagea profesionalne uloge i stvarne uloge. Ukoliko osobe očekuju određenu ulogu, svaka druga uloga na njih može djelovati frustrirajuće.

3. RAZVOJ KARIJERE

Danas su uspjeh i karijera vrlo važne preokupacije i vrijednosti modernog čovjeka. Ukoliko pojedinac napreduje na poslu ili mijenja posao, on se izlaže određenom stupnju stresa i napetosti. Najčešće dolazi do stresa ukoliko se pojavljuje previsoko odnosno prenisko napredovanje. Previsoko napredovanje se manifestira onda kada pojedinac dođe do određene pozicije koja je iznad njegovih individualnih mogućnosti. S druge strane imamo prenisko napredovanje. Ono se najčešće odnosi na osobe visokih ambicija i planova, ali dolazi do nedostatka viših pozicija.

 4. ODGOVORNOST NA POSLU

Odgovornost također izaziva određeni stupanj stresa jer za neke ljude predstavlja itekakav teret. To ovisi o kakvoj je vrsti posla riječ. Neki poslovi su manje, a neki više opterećeni odgovornošću koja proizlazi iz zaduženosti za materijalne i ljudske resurse. Odgovornost za ljude je i važnija i teža u odnosu na odgovornost za stvari. U vidu se treba imati da je odgovornost starijih puno veća nego što je to odgovornost mladih ljudi jer su oni još u stadiju učenja i nemaju toliko iskustva. Stariji su izloženi još nekim stresorima, a to su prihvaćanje da napredovanje u karijeri više nije tako izvjesno te da su suočeni sa stagnacijom pa čak i nazadovanjem. Teško je prihvatiti i suočiti se s time da nakon toliko vremena uspješnosti i napredovanja, tomu dolazi kraj.

5. ODNOSI U ORGANIZACIJI

Odnosi u organizaciji uključuju kontakte koji zaposlenici imaju sa svojim suradnicima, nadređenima ili podređenima, ovisno o njihovom položaju. Ukoliko su odnosi poremećeni, oni uzrokuju stresne posljedice manifestirane različitim simptomima. Međuljudski odnosi su oduvijek podrazumijevali stres i konflikte te ih je skoro pa nemoguće ukloniti, ali ukoliko se određena granica prijeđe, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere. Konflikti se najčešće događaju između različitih hijerarhijskih razina.

6. KRETANJE U ORGANIZACIJI

Kretanje u organizaciji ne ide uvijek uzlazno, već ono može stagnirati i degradirati. Iako se ljudi ne obaziru na to, činjenica je, da je napredovanje usko povezano sa životnim godinama. Kad pojedinac postane dio organizacije, na početku je tipično brzo napredovanje. U srednjim godinama ljudi su obično na srednjim pozicijama svog profesionalnog razvoja. Tad dolazi do prvih problema što se tiče karijere jer „na vrhu“ ima jako malo mjesta. Kod eventualnih kandidata za ta mjesta, gleda se svaka pogreška koju oni učine jer je konkurencija prevelika, a i u tom razdoblju određene sposobnosti stagniraju, a neke čak i opadaju. Sve to izaziva određeni stupanj stresa.

7. PSIHOLOŠKA KLIMA ORGANIZACIJE

Pod psihološkom klimom organizacije podrazumijevamo opću psihološku atmosferu u organizaciji uvjetovanu demokratičnošću, poslovnom politikom i kulturom iste organizacije. Ona ima izravan utjecaj na ponašanje i osjećaje zaposlenih. Ukoliko demokratičnost, poslovna politika i kultura organizacije imaju neke odrednice, tada oni mogu predstavljati izvor stresa, a one su sljedeće: donošenje odluka u užem krugu povlaštenih, osjećaj nepripadanja organizaciji, poluinformacije i glasine, nedefiniran sistem komunikacije te nepredvidivo vođenje poslovne politike organizacije.

"Stress is simply the adaptation of our bodies and minds to change; and change, as we noted, is about the only constant left in the workplace." (Peter G. Hanson)

STRES???

Jedna od važnih značajki suvremenog života je stres, odnosno psihofizičko stanje u koje čovjek zapada u otežanim prilikama i situacijama. Neka zanimanja poput spasioca, pilota, rudara, doktora, ali i visokopozicioniranih menadžera više su izložena stresu od drugih. Kod takvih poslova stres najčešće proizlazi iz odgovornosti, odlučivanja, vremenskih rokova, međuljudskih odnosa, iz želje da se napreduje i slično. Izvore stresa na poslu treba tražiti u samoj organizaciji, ali također i izvan nje to jest u obitelji, životnim poteškoćama, nekakvim osobnim konfliktima i slično. Stres se ne može izbjeći jer se nalazimo u takvoj društvenoj okolini koja konstantno proizvodi stres. Ukoliko čovjek želi opstati, mora naučiti prilagoditi mu se ili ako je u mogućnosti, izbjeći ga. Na stres se u većini slučajeva gleda kao na nešto negativno, loše i nepoželjno, no on ima i neke pozitivne strane. Stres omogućava pojedincu da izađe iz trenutno nepovoljne pozicije u drugu to jest povoljniju poziciju. Možemo reći da određena količina stresa ne mora biti štetna za pojedinca, već nasuprot tome. Ali ako stres izmakne kontroli, dolazi do ozbiljnog problema.

Prema kanadskom endokrinologu H. Selyeu postoje dvije vrste stresa, a to su:


1. EUSTRES
Eustres (pozitivan stres) je zdrava količina stresa koja je potrebna svakom čovjeku te mu omogućuje normalno funkcioniranje. Rjeđe se pojavljuje. Ta vrsta stresa predstavlja ugodan doživljaj samoispunjenja, unatoč tome što mu prethodi borba i određeni stupanj iscrpljenja. Eustres utječe na poboljšanje zdravlja. 


2. DISTRES
Za razliku od eustresa javlja se puno češće. Distres je zapravo neodgovarajući i poražavajući doživljaj gdje se osoba osjeća izgubljeno i prije svega nezadovoljno. Tu se govori o neugodnom iskustvu iz kojega pojedinac želi što prije izaći. Za pojedinca distres donosi brojne negativne posljedice. Kad se spomene pojam stres, ljudi ga automatski doživljavaju kao distres, odnosno kao nešto loše i nepoželjno. 

DOBRODOŠLI na moj blog!

Zovem se Tina i studentica sam 1. godine diplomskog studija smjera "Menadžment" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Na kolegiju "Digitalno gospodarstvo" dobila sam zadatak izraditi jedan blog. Evo moram priznati da mi je ovo prvi put pa ukoliko imate bilo kakve komentare ili kritike, dobrodošle su. Područje koje me najviše interesira su ljudski resursi i upravljanje njima, odnosno taj dio ekonomije povezan sa psihologijom. Stoga sam i odlučila pisati o temi "Stres u organizaciji". Smatram da se tome posvećuje malo pažnje iako bi trebalo biti obrnuto.

Cilj ovog bloga je upoznati Vas sa stresom u organizaciji, njegovim posljedicama te kako se suočiti s njime. Osim toga, cilj mi je i potaknuti više ljudi da obrate pozornost na stres te da shvate kako on nije zanemariv jer danas živimo u tzv. "stresnom društvu". Život suvremenog čovjeka bilo u organizaciji ili izvan nje, prožet je stresnim situacijama. Suvremeno društvo opterećeno je brojnim promjenama stoga današnji život karakteriziraju promjenjivost, noviteti i raznolikost.

Nadam se da ćete ovdje naći korisne informacije. Lijep pozdrav! Tina Tonković