Organizacijsko suočavanje

U zadnjem postu pisala sam o suočavanju sa stresom na razini pojedinca, a sad slijedi nešto više o organizacijskom suočavanju kako sam i navela. Pa ovako...

Prije svega, cilj organizacijskog suočavanja sa stresom je smanjenje stresa u radnoj okolini, kada se simptomi stresa očituju na zaposlenima na taj način da umanjuju njihovu radnu učinkovitost i time onemogućava ostvarenje organizacijskih ciljeva. Prije no što poduzmemo mjere suočavanja sa stresom, moramo identificirati stres to jest saznati o kojoj je vrsti stresa riječ i kakvog je on intenziteta. Nakon toga treba razviti program djelovanja za svaku razinu na kojoj se stres može pojaviti (na razini organizacijske strukture, organizacijskih procesa, radnih mjesta ili na individualnoj razini). Zatim je potrebno pripremiti program promjena i eliminacije izvora stresa, a ukoliko se radi o stresu koji je neizbježan, treba odabrati najpovoljnije načine prilagodbe.

Mjere suočavanja s nekim od češćih izvora stresa koji se mogu izbjeći su:

• fizička okolina (uvjeti u kojima se radi čest su izvor stresa, a njihovo negativno djelovanje može se smanjiti provođenjem mjera tehničke zaštite u radu)
• organizacijska struktura (struktura u organizaciji se može mijenjati u smislu decentralizacije, debirokratizacije, integracijom nekih odjela i sl.)
• struktura rada (ako se na nekom radnom mjestu uočava preopterećenost, potrebno je preraspodijeliti zadatke, a kod monotonosti i repetitivnosti zadataka koji nisu nikakav izazov za pojedinca, potrebno je restrukturirati zadatke primjerice njegovim obogaćivanjem novim sadržajima)
• komunikacija (mora se odvijati bez ikakvih poteškoća)
• radna uloga (veliki izvor stresa je i nejasna radna uloga; nastaje kada pojedinac nema jasnu informaciju što bi trebao raditi i što se od njega očekuje)
• kontrola funkcioniranja (poznavanje i redovito praćenje vlastite uspješnosti djeluje kao snažan motivator za dalje)
• podrška (ako nas okolina razumije i podržava, lakše ćemo podnijeti stresne situacije)
• sudjelovanje u odlučivanju (mogućnost odlučivanja u vezi vlastitog rada i na razini grupe smanjuje nejasnoću uloge te pozitivno djeluje na međuljudske odnose)

Suočavanje s izvorima stresa koje nije moguće izbjeći podrazumijeva dvije strategije. Prva se strategija odnosi na bolju mogućnost prilagodbe na stresne uvijete, a druga na privremeno ili pravovremeno uklanjanje stresnih uvijeta. Tu se upotrebljavaju sljedeće mjere:

• selekcija
• obrazovanje i usavršavanje
• rotacija posla ili transfer
• skraćeno radno vrijeme
• profesionalno usmjeravanje i planiranje karijere

Najveći problem je u tome što veliki broj organizacija nakon što uloži određena sredstva u te programe, očekuje rezultate već nakon jedne godine. To NIJE moguće jer efekti se vide tek između tri do pet godina. Organizacije tada znaju uvoditi nove programe što znači započeti novi višegodišnji ciklus koji će opet ostati nedovršen.